CBAM: rešenje za poboljšanje životne sredine ili dželat energetski intenzivne industrije?

Nacionalna taksa na ugljenik može ublažiti pritisak na izvoz i istovremeno ubrzati zelenu tranziciju domaće privrede 

Evropska unija je još 2005. godine pokrenula Sistem trgovine emisijama (EU ETS), kao prvo tržište dozvolama za emisiju gasova sa efektom staklene bašte (GHG - greenhouse gas emissions), u Evropskoj uniji. U cilju ispunjavanja obaveza prema Evropskom zelenom dogovoru i inicijativi Fit for 55, EU je dodatno uvela Carbon Border Adjustment Mechanism (CBAM) - alat koji ima za cilj da spreči „karbonski curenje” i obezbedi fer konkurenciju između domaćih i uvoznih proizvoda. Trenutno CBAM se odnosi na proizvode energetski intenzivne industrije iz sektora aluminijuma, cementa, gvožđa, čelika, veštačkih đubriva, i električne energije, a u narednom periodu je planirano da se proširi na ceo sistem EU ETS-a.


Šta CBAM znači za industriju koja posluje u Srbiji?

S obzirom da oko 70% srpskog izvoza je usmereno ka EU, CBAM predstavlja ozbiljan izazov za domaću privredu, budući da je veliki izazov trenutna situacija po kojoj domaća industrija u pogođenim sektorima emituje deset puta više GHG u poređenju sa EU konkurencijom, što znači da će srpski izvoznici biti opterećenim dodatnim taksama namete prilikom izvoza proizvoda na tržište EU, što će povećati ukupne troškove i cenu proizvoda - direktno ugrožavajući njihovu konkurentnost.
Ovakav razvoj događaja može rezultirati obustavom izvoza čija je vrednost u 2023. godini iznosila 1,5 milijardi evra. Sa druge strane, na tržište Republike Srbije danas se iz zemalja koje nisu članice EU uvoze proizvodi koji potpadaju pod CBAM, u vrednosti od 1,4 milijarde evra, najčešće sa veoma visokim ugljeničnim otiskom, čime se u potpunosti obesmišljava napor domaćih proizvođača da smanje GHG emisije.


Dvostruka pretnja: izvoz pod pritiskom, uvoz bez kontrole

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, jasno je da bez odgovarajućeg rešenja za nacionalni mehanizma za usklađivanje cene ugljenika, Srbija rizikuje:

•    Gubitak konkurentnosti domaćih proizvoda na tržištu EU,
•    Povećan uvoz robe sa visokim emisijama iz trećih zemalja,
•    Destimulaciju domaćih proizvođača da ulažu u dekarbonizaciju.


Svetlo na kraju tunela: nacionalni taksa na ugljenik?

Kako bi se ublažio uticaj CBAM-a na domaću pruvredu, predlaže se uspostavljanje paralelne takse - nacionalne takse na ugljenik koja bi bila komplementarna evropskom mehanizmu i odobrena od strane Evropske komisije (za robu iz trecih zemalja koja ulaze na nase tržište) i nacionalni CBAM (po ugledu na EU, dakle za robu koja se izvozi u EU, ali se ne plaća u Evropskoj uniji nego u Srbiji). Ovaj mehanizam bi:
•    Uključivao CBAM robu koja se uvozi u Srbiju,
•    Koristio postojeći MRV (monitoring, izveštavanje i verifikacija) IT sistem za monitoring, izveštavanje i verifikaciju,
•    Bio u skladu sa Zakonom o klimatskim promenama, koji već predviđa regulatorni okvir.

Uvođenje nacionalnog mehanizma za oporezivanje ugljenika mora da prati i set regulatornih mera koji će energetski intenzivnim industrijama koje posluju u Srbiji omogućiti mehanizme za smanjenje emisija CO2, koji uključuje i stvaranje povoljnijeg energetskog miksa za Srbiju.


Prateće mere za podršku industriji i put ka klimatskoj neutralnosti

Da bi tranzicija bila uspešna, neophodno je:
•    Sredstva od nacionalne takse na ugljenik preusmeriti za dalju dekarbonizaciju, kroz Zeleni fond koji je potrebno ponovo uspostaviti;
•    Uspostaviti nacionalnu verifikaciju i sertifikaciju, priznatu od strane EU za emisije ugljenika u okviru CBAM-a;
•    Uspostaviti i implementirati lokalni standard za zelene obveznice u zakonodavni okvir Srbije, prema ICMA smernicama globalnim smernicama za izdavanje zelenih obveznica;
•    Propisati poreske olakšice za zelene investicije;


Uz navedeno tri važne regulatorne poruke za donosioce odluka u cilj dekarbonizacije industrije su:

1.    Da se dozvoli uvoz alternativnih goriva i sirovina iz otpada i dostupnost alternativnih sirovina sa domaćeg i inostranog tržišta, u cilju smanjnja GHG emisija koje nastaju od korišćenja fosilnog goriva i prirodnih sirovina, radi ponovnog iskorišćenja u energetske svrhe do momenta proizvodnje dovoljnih količina pripremljenog otpada u Republici Srbiji.
2.    Potreba za ograničenjem izvoza otpada za koji postoje preradni kapaciteti u Republici Srbiji. Adekvatnom primenom načela blizine, dajmo prednost preradi u našoj zemlji.
3.    Omogućavanje izdavanje dozvola zaizgradnju elektrana za 100% sopstvenu potrošnju bez ograničenja.
Budući da se Srbija obavezala da do 2030. godine smanji svoje emisije GHG za 33,3%, (u poredjenju sa nivom iz 1990 godine), uvođenje nacionalnog mehanizma za oporezivanje ugljenika nije samo odgovor na CBAM - to je strateški potez ka održivoj, konkurentnoj i klimatski odgovornoj ekonomiji.


Povezani Sadržaji

Vesti

CBAM preti energetski intenzivnoj industriji, potrebna hitna reakcija države

08.06.2025

Prelazni period od tri godine, koliko je naša zemlja imala da se...Pročitaj vest
Vesti

Prihodi od poreza na CO2 trebalo bi da idu u Fond za dekarbonizaciju

20.10.2025

Regulativa u vezi sa porezom na emisije sa efektom staklene bašte i na...Pročitaj vest
Vesti

Srbija od januara uvodi nacionalni porez na CO₂

27.11.2025

Zaštita od nelojalne konkurencije, osnivanje fonda za dekarbonizaciju i verifikacija stvarnih emisija od strane domaćih verifikatora...Pročitaj vest

Ova stranica koristi kolačiće kako bismo vam obezbedili najbolje korisničko iskustvo. Ukoliko nastavite da pretražujete stranicu, pristajete na korišćenje kolačića.

NASTAVITE SAZNAJTE VIŠE